25. 02. 2017.

Sarajevo, ljubavi moja


Da li ste se ikada zapitali kako je nastala i ko je napisao kultnu pjesmu "Sarajevo, ljubavi moja", nekrunisanu himnu bosanskohercegovačke prijestonice?

Znamo da ju je otpjevao legendarni Kemal Monteno, veliki muzičar i čovjek koji nas je nažalost napustio 2015. godine.

No, manje je poznato da je stihove ove prekrasne balade, koje svi pjevušimo, za samo dva sata, napisao Sarajlija, karikaturista, slikar, jedan od osnivača i prvi pjevač kultnih "Indexa" i novinar, Alija Hafizović Haf.

Bilo je to 1976. godine. Monteno je telefonom pozvao Hafa i rekao:
"Haf, hajde, molim te, da mi nešto uradiš, da mi napišeš riječi za jednu pjesmu".
 
Odgovorio mu je da to nikada nije radio, no Kemo je bio uporan:
"Ma, šta to ima veze, ti si bio pjevač i pišeš, pa ti možeš to dvoje sigurno spojiti".
 
Haf je popustio pod "pritiskom" prijatelja i pitao ga o čemu se radi, na šta je on odgovorio:
"Ja sam skontao jednu pjesmu, zvat će se "Sarajevo, ljubavi moja". Imam melodiju, a ti samo popuni ono što je prazno".
 
A tako je i bilo…
 
Haf opisuje to ovako:
"...Odrastao sam u ulici Danijela Ozme, pratio sam taj grad, gledao ga, rastao s njim. Sjećam se i dan-danas kada smo ljeti išli na kupanje u kupaćim gaćama na Bendbašu, a stopala nam ostajala u asfaltu koliko je vruće bilo. I od tih takvih malih stvari koje ostanu u glavi, pa do pogleda na Trebević, sve sam to upakovao u pjesmu. Naravno, nisam zaboravio ni ostale atribute grada, kao što su Igman, šetalište, djevojke, park... Dakle, sve ono što je za svakog Sarajliju prepoznatljivo. Uradio sam to zato što se radilo o Kemi, što je on toliko zanosno tražio od mene da ja to napravim..."
 
Prvi put, pjesmu "Sarajevo, ljubavi moja" otpjevao je Kemo te 1976. godine na 10. Vašem šlageru sezone, kada je i pobijedio, a Haf i dan-danas ima malu zlatnu liru.
 
Haf je u pjesmu utkao sarajevski duh, nevjerovatnu ljepotu grada, emocije i čaroliju, u koju se zaljube čak i stranci.
 
Autor: Merima ČUSTOVIĆ http://m.avaz.ba/clanak/162848/
 
 
Sarajevo, ljubavi moja
 
Zajedno smo rasli grade ja i ti
isto plavo nebo poklonilo nam stih
ispod Trebevića sanjali smo sne
ko će brže rasti, ko će ljepši biti

Ti si bio velik, a rodio se ja
s Igmana uz osmijeh slao si mi san
dječak koji raste zavolio te tad
ostao je ovdje vezan za svoj grad

refren:
Bilo gdje da krenem o tebi sanjam
putevi me svi tebi vode,
čekam s nekom čežnjom
na svijetla tvoja, Sarajevo ljubavi moja.
 Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam
želim da ti kažem šta sanjam
radosti su moje i sreća tvoja
Sarajevo ljubavi moja.

Kada prođu zime i dođe lijepi maj
djevojke su ljepše ljubavi im daj

Šetalište tamno uzdasima zri
neke oci plave, neke rijeci nježne.

Sad je dječak čovjek a zima pokri brijeg
park i kosa bijeli al' otići će snijeg

Proljeće i mladost ispuniće tad
Sarajevo moje, jedini moj grad.

refren...

09. 02. 2017.

Jedne noći u decembru (Kemal i Branka)



Kemal i Branka Monteno su bili u braku duže od 40 godina a upoznali su kad je njemu bilo 18, a njoj 16 godina.
Bila je to ljubav na prvi pogled. Od prvog dana bili su zajedno. Poštovali su se, nikad se nisu posvađali. Upoznali su u šetnji na Korzu u Sarajevu. Prije nije bilo kafića, samo se šetalo. On je tada već pjevao, a hit mu je bila pjesma "Lidija". Branka nije imala pojma ko je on, rekla joj je prijateljica. Počeli su se zabavljati. Bili su nerazdvojni. Kada je 1970.godine otišao u vojsku u Jastrebarsko, često ga je posjećivala. A tada je vojska trajala godinu i po. U vojsci je Kamo napisao i pjesmu "Jedne noći u decembru" koju je njoj posvetio.
Kemo to ovako opisao:
"
U oktobru 1970.godine sam otišao u vojsku, a dva mjeseca poslije godine bio sam na straži i na jednoj kutiji od cigareta Filter 57, koje su tada svi pušili, napisao sam prvu strofu pjesme. Otišao sam poslije straže do jednog novinara koji je bio oduševljen mojim stihovima:
Jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, čuvao sam tebe, Branka, čuvao sam našeg sina.
Sljedeći dan sam nastavio sa pisanjem. Riječi su se jednostavno sklapale. Imao sam nevjerovatnu inspiraciju. Pjesmu sam podijelio s vojnicima u kasarni i vrlo brzo su je svi pjevušili. Budući da je mojoj Branki ubrzo bio rođendan, odlučio sam da ova pjesma bude poklon. Ona je bila oduševljena kada je dobila pismo u kojem je bio napisan ovaj danas veliki hit. Često mi kaže da joj je to najbolji rođendanski poklon u životu.
".
Zanimljivo je da tada još nisu imali sina, a on je u njoj pjevao o njihovom sinu. Bio je veliki obožavatelj Giannija Morandija pa je uvijek govorio da će sinu dati ime po njemu.
Kada se Kemo vratio iz vojske, s pjesmom je na festivalu u Subotici aprila 1971.godine osvojio drugu nagradu publike. Pjesma je uskoro postala popularna, bila je pravi hit i za dvije sedmice je prodano više od 100.000 ploča.
Kada se vratio iz vojske, Branka je često odlazila k njemu na Koševo. Imala je strogu mamu kojoj je smetalo što puno vremena provodi kod Keme. Kad je Kemo jednu večer došao po Branku, rekla je: "Djeco, ovako više ne može. Prijatelji me svaki dan pitaju zašto Branka ide svaku večer na Koševo?”.
Kemo je na to samo rekao da će se vjenčati u junu. No, Brankina starija sestra udavala se mjesec dana poslije pa je Brankina mama rekla da neće moći podnijeti toliki trošak. Kemo joj je rekao da se ništa ne brine. Otišao je u tadašnji Jugoton i uzeo predujam ugovora koji je s njima potpisao. Tim su novcem organizovali vjenčanje. Živjeli su kod njegovih roditelja, a kad se rodila kći Adriana, kupili su stan. Dvije godine poslije rodio se i sin Đani.
izvori:
 
Jedne noći u decembru
Jedne noći u decembru
kad je bila hladna zima
čuvao sam tebe, Branka,
čuvao sam našeg sina
Želio sam puno vina
i orkestar mandolina
želio sam tvoje oči
da me griju one noći
Refren:
Ali ničeg nije bilo
osim one hladne noći
mislio sam samo, draga,
kad ću opet kući doći
Da u našem toplom domu
u tišini kraj kamina
ljubim tvoje bijele ruke
ljubim našeg dragog sina