Po predanjima koja kruže po Ljubinju, a koja su po svoj prilici tačna, Dara iz znamenite pjesme «Duni, vjetre, malo sa Neretve» zaista je postojala. Bila je kćerka Spasoja Vujovića, rođenog u selu Žrvnju kod Ljubinja. Neko vrijeme Spasoje je bio u Americi, pa je nakon povratka otvorio hotel «Amerika» u Nikšiću. Oženio se 1908, u 50. godini života. Imao je petoro djece. Jedna od kćerki je bila Dara. Isticala se ljepotom, ali i stilom i otmjenošću. Opjevavali su je vozači koji su odsjedali u hotelu «Amerika». Pjesma je onda nekako prešla u Hercegovinu i Dara je postala Mostarka iako je u stvari bila iz Nikšića!
A kako je pjesma o Dari skončala u Mostaru opisuje nam novinar Zoran S. Mačkić u «Glasu Srpske» 7. oktobra 2013. godine:
Jedan mladić koji je zbog Dare bolovao ljubavne jade došao je koju godinu uoči drugog svjetskog rata iz Nikšića u Mostar da oduži dug prema kraljevoj vojsci. Mladi regrut je bio Ali-pašine ljubavne sreće, pa je često pjevao pjesmu i vapio: «Duni, vjetre, malo sa Neretve / pa rastjeraj tamu po Mostaru / da ja vidim Spasojevu Daru!». Naravno, Spasojeva Dara ga nije čula, ali su ga čuli Mostarci.
Mostarci su prihvatili pjesmu, dugo su je pjevali kao «Spasojevu Daru» ali kad je pjesma komercijalizovana, Darin otac Spasoje u kasnijim verzijama je izbačen. Pjesmu o Dari snimili su mnogi renomirani izvođači narodnog melosa, među njima i Zaim Imamović, Mirko Rondović, Marinko Rokvić, braća Bajić, Ljubica Berak, Mostar Sevdah reunion bend… a posljednji u nizu i roker Branimir Džoni Štulić.
Novinarka podgoričkih Vijesti, Svjetlana Mandić razgovarala je o Dari sa njenim bratom Nikolom:
«Dara je bila više dobra nego prelijepa. Bila je plemenita. Poslije završetka mature otišla je u Beograd da uči domaćinsku školu. Kada je završila školu, vratila se kući, a ubrzo je izbio II svjetski rat», kaže Nikola.
«Imala je Dara mnogo prosaca. Birala ona, birali i otac i porodica, ali nijesu izabrali. Iako je bio evropski čovjek, što se djece tiče, otac je bio patrijarhalan. Nije volio šminku i kada bi Dara izlazila iz kuće uzimao bi maramicu da vidi da li se našminkala. Imala je dosta udvarača. Jedan mladić, iz ugledne drobnjačke porodice, učio je školu ovdje i stanovao kod nas, jer se jedan dio hotela izdavao za stanovanje. Volio je Daru i iscenirao je da hoće da se ubije. Čak je i bojom nacrtao krv. Dara se baš prepala.», sa osmijehom priča Nikola.
O nastanku pjesme i njenom autoru, Nikola je rekao: «Mi nijesmo ni željeli da znamo za pjesmu, a ne ko je njen autor. U to doba nije prijalo čuti stihove ‘Bi l’ se Dara poljubiti dala’. A pjesma se uveliko pjevala po Nikšiću. Moji drugovi su znali da ne volim pjesmu i nikada je u mom društvu nijesu naručivali. I Dari, zbog ambijenta, više nije bilo drago zbog pjesme nego što jeste», kaže Nikola i priznaje da je i poslije toliko godina i dalje ostao otpor prema pjesmi. Nakon smrti majke, Dara se 1962. godine preselila u Beograd jer su tamo bile i druge dvije sestre. Tamo se i zaposlila i ostala da živi do kraja. Umrla je 1999. godine. Nažalost, nikada se nije udala.
Dare više nema, ali ona i dalje živi u jednoj od možda najljepših hercegovačkih pjesama.
Duni, vjetre, malo sa Neretve
Duni, vjetre, malo sa Neretve
malo sa Neretve duni vjetre
Pa rastjeraj tamu po Mostaru
tamu po Mostaru pa rastjeraj
Da ja vidim moju milu Daru
moju milu Daru da ja vidim
Bi l' se Dara poljubiti dala
poljubiti dala bi l' se Dara
Kakva bih se ja djevojka zvala
ja djevojka zvala kakva bih se
Kada bih se poljubiti dala
poljubiti dala kada bih se
izvor:
https://radelikicblog.wordpress.com/2017/11/15/prica-o-pjesmi-duni-vjetre-malo-sa-neretve-gdje-nestade-vujovica-dara-od-niksica-do-mostara/
