Kako je nastala pjesma "Bacila je sve niz rijeku"?
Pjesma je objavljena 1975. godine ali mnogi ne znaju njeno pravo značenje. Ako pitate starije fanove ove grupe, reći će vam da se svi sjećaju zbog čega je ova pjesma zapravo napisana. "Bacila je sve niz rijeku" postala je gotovo kao osobna iskaznica grupe Indexi.
Fadil Redžić je muziku za nju napisao u Sovjetskom Savezu, na turneji na kojoj je bio s drugim bendom:
"...Bio sam daleko od drage, već sam bio u braku, i onda me uhvatila tuga pa sam čačkao po gitari i otčačkao to.
Onda sam dao Kemi i on se zaljubio u tu melodiju i to je sročio, meni se to nije svidjelo u prvi mah, taj tekst, 'usred bašte...' ali poslije mi je sjela, izuzetan tekst...".
Davorin (Popović) je bio u velikoj ljubavi sa jednom nepoznatom djevojkom iz Sarajeva, studenticom. Njih dvoje su trebali i da se vjenčaju, ali ona je jednostavno nestala. Prije toga je imala abortus, a da njemu to nije spomenula. Navodno je otišla u Ameriku...
Davorin je o tome razgovarao sa Kemalom (Montenom) a ovaj je sve sročio u stihove ove bezvremene pjesme.
Kemal je par mjeseci prije smrti, u emisiji "Balkanskom ulicom", ispričao:
"...To su dvije priče. Pola je Davorove priče, pola moje.
On je imao jednu djevojku, to je njegova prva ljubav. Trebali su se oženiti...
Moja Branka je tad bila curica a stanovala je preko puta Davora.
Ona i Ljilja, njena sestra, kaže mi, stanu na prozor, a Davor i ova njegova cura idu... One su svaki dan to gledale kroz prozor. Bila je to velika ljubav.
Onda je ona otišla u Ameriku da studira a on je ostao. Tad su se i rastavili. Prije toga je još nešto bilo, trebala je roditi, pa pošto je išla na studije nije htjela roditi i abortirala je.
Onda sam se sjetio i jedne priče kad sam se ja zaljubio u nekakvu iz Čapljine. Ja bio poludio! - plus 80 a ja idem da je tražim a ne znam ni gdje stanuje ni ništa. Ja sam doš'o s'onim "Ćirom" do Čapljine. Izaš'o na plus 80 i hodam sam k'o budala po gradu i gledam ne bih li je sreo. Kad ja vidim u bašti... ja pogledam... bosa, u nekoj haljinici i neko cvijeće... ja pogledam... kad ona!
Ja se sjetim te slike i onda počnem pjesmu sa tom slikom i onda pređem na ovu Davorovu priču..."
Poslije više godina, na jednom koncertu u Švedskoj, Davorinu se učinilo da je ugledao tu djevojku. Prekinuo je nastup, sišao sa scene i ušetao među publiku. Nažalost, nije ju našao i poslije je nikada nije više vidio...
Bacila je sve niz rijeku
Stajala je usred bašte k'o najljepši cvijet
Kao da je dio mašte i muzike te
Slušala je pjesmu moju posljednju što pjevam njoj
Sad joj kažem zbogom draga a bila je život moj.
Prošla je kroz moje snove i bila je tren
Cijelim tijelom bila moja ja bio sam njen
Nosila je našu ljubav našu sreću prvi cvijet
Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet.
Al' noćas, ako sluša, nek' čuje bol
U pjesmi koju pjevam njoj, samo njoj
Zauvijek neka nosi na srcu znak
Život je jedan ona bacila.
Nema komentara:
Objavi komentar