Mara (i Miroslav)

Ima jedna krčma u planini, vide joj se svjetla noću u dolini. Ko to pali svijeće i po krčmi šeće? To je lijepa Mara, kći starog krčmara.

ŽAL ZA MAROM

Sjećam se da sam daleke 1968. godine sa mnogim vrhunskim umjetnicima bio na jednoj turneji po Bosni i Hercegovini. I na Komaru, kad se krene od Travnika prema Gornjem Vakufu i Bugojnu, ima jedna krivina na visini od nekih 1000 metara nadmorskih, mi smo stali da se odmorimo i popijemo kafu. Sa mnom je bio jedan vrstan, svestran umjetnik, koji je volio da pjeva operske arije. Zvao se Miroslav Čonkić, iz čuvene porodice Čonkić iz Novog Sada. Bio je vjerovatno fasciniran tim planinama okolo, pogledom koji puca na sve strane, samom Bosnom i lijepom Marom koja nas je služila.

Dok je sjedio za stolom i snimao situaciju, uzeo je parče papira iz torbe i napisao tekst za pet minuta. Cijelu pjesmu je za to kratko vrijeme sročio. Kada sam pogledao mnogo su mi se dopali stihovi "Ima jedna krčma u planini, vide joj se svjetla noću u dolini. Ko to pali svijeće i po krčmi šeće, to je lijepa Mara, kći starog krčmara". Poslije turneje sam došao kući i dugo razmišljao o toj pjesmi.

Na tekst koji je napisao Čonkić, ja sam komponovao muziku, a legenda naše narodne muzike Radojka Živković uradila je aranžman. Tu sam pjesmu stavio kao četvrtu na ploču "Ilidžanko, Bosanko" koju sam snimio 1969. godine, nisam mislio da će postati toliko popularna. Ali, ona je pronašla svoj put, počeli su da je pjevaju, a mene da pozivaju da se sa njom pojavljujem na nastupima, na televiziji i radiju. I danas postoji na internetu snimak na kom ja pjevam, a Radojka i Tine Živković me prate na harmonikama.

Pjesma je bila vrlo popularna krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih na prostoru bivše Jugoslavije. Snimio sam više od 600 pjesama, ali ta je ostala i izdvojila se. Volim da je otpjevam uvijek i na svakom mjestu i nikad je ne pjevam sa dosadom. Uvijek u nju utkam svoje emocije, sjetim se te planine na kojoj smo bili kad smo je pravili, te lijepe krčmarice koja nas je služila.

Jedino što mi je ostalo kao mali žal jeste to što nikad više ništa nisam čuo o toj krčmarici koja je opjevana u pjesmi. Nikada se Mara nije javila, ne znam ni da li zna da je pjesma njoj posvećena. Znate, ta pjesma se pjeva u svakoj situaciji, i kad je neko tužan, i kad je srećan, i kad razbija čaše i kad plače, svako u toj pjesmi nađe neku svoju krčmu i neku svoju Maru.

napisao: Nedeljko Bilkić

"Ima jedna krčma u planini", Nedeljko Bilkić i Orkestar Radojke i Tineta Živković

KRČMA U PLANINI

Ima jedna krčma u planini,
vide joj se svjetla noću u dolini.
Ko to pali svijeće i po krčmi šeće?
To je lijepa Mara, kći starog krčmara.
Pa mi želja dođe, to u srcu krijem,
bona Maro, ja zbog tebe pijem.

Svaki taj plamičak stavlja me na muke
harmonika šalje sa planine zvuke.
Meni sine lice lijepe krčmarice
oči kao badem, ja se na put dadem.
Ranjenog hajduka napojila Jana
a mom srcu Mara melem-rana.

Kad umoran stignem gore u planinu
novu snagu nađem u rumenom vinu.
Mara čila, vedra, igraju joj njedra
kad mom stolu dođe mene umor prođe.
Pa mi oči padnu na ta njedra bujna
bona Maro, daj još vina rujna.