Ovo je priča o Džafer-bega kaduni i pjesmi "Otkako je Banja Luka postala".
Niko ne zna kada je nastala ova pjesma, ali ko je duže boravio na ovim prostorima, sevdalinku je sigurno čuo. I zapamtio.
Za manje upućene: ova predivna pjesma govori kako se (navodno početkom 18. vijeka) udovica banjalučkog Džafer-bega Kapetanovića, još za njegova života, zaljubila u banjalučkog bekriju (Europljani bi rekli – boema) Enesa Ismailovića, za kojeg se i udala poslije smrti muža. Tako je zapisao Naim Kulenović u beogradskom listu "Vreme" uoči Drugog svjetskog rata.
O Džafer-begovicinoj ljubavi književnik Rasim Filipović napisao je dramu "Otkako je Banjaluka postala" (sa pjevanjem i pucanjem) koja je doživjela praizvedbu u banjalučkom teatru 14. februara 1940. godine (redatelj Dragan Јovanović, autor muzike Јarko Pleciti, dirigent Ivan Dominis).
Zapis o ovome ostavio nam je i banjalučki publicista Aleksander-Aco Ravlić, koji u svojim "Banjalučkim povijesnim listićima 1" navodi i verziju banjalučkog glumca, legendarnog Muhameda Ćejvana, pjevača sevdalinki urezanih (druge decenije 20. vijeka) na gramofonske ploče recentne ton- kuće "Polydor").
Prema kazivanju Muhameda Ćejvana, DŽafer-begovica se (sredinom 19. vijeka), zapravo, zaljubila u stanovitog, naočitog, ali uvijek bespraricom pritisnutog momka imenom Pilale s nadomkom "kokuz " (siromašak).
U novije vrijeme se pojavila još jedna verzija nastanke pjesme, koju je je objavila Safeta Biševac iz Bosanske Gradiške. Po ovoj verziji se u pjesmi govori o Džafer-begu Malkoč.
Istorijski izvori kažu da je Džafer-beg bio prvi poznati kapetan Gradiške kapetanije, a i tvrđave na obali Save, koja je dobila turski naziv Berbir. Zbog fizičke sigurnosti, a da bi bili udaljeni od graničnog pojasa na Savi, gdje se često ratovalo, neke familije, pa i Malkoči, živjele su južnije u unutrašnjosti Pašaluka, pa i u nedalekoj Banjaluci.
Malkoči su bili nadaleko poznati kao neustrašivi ratnici i vojskovođe, uspešno su u ratnim pohodima osvajali nove teritorije. Za vreme jednog takvog pohoda 1560. godine, poginuo je gradiški kapetan Džafer-beg. Džafer-beg i otac mu Malkoč-beg su bili ukopani u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjaluci.
Niko ne zna kada je nastala ova pjesma, ali ko je duže boravio na ovim prostorima, sevdalinku je sigurno čuo. I zapamtio.
Za manje upućene: ova predivna pjesma govori kako se (navodno početkom 18. vijeka) udovica banjalučkog Džafer-bega Kapetanovića, još za njegova života, zaljubila u banjalučkog bekriju (Europljani bi rekli – boema) Enesa Ismailovića, za kojeg se i udala poslije smrti muža. Tako je zapisao Naim Kulenović u beogradskom listu "Vreme" uoči Drugog svjetskog rata.
O Džafer-begovicinoj ljubavi književnik Rasim Filipović napisao je dramu "Otkako je Banjaluka postala" (sa pjevanjem i pucanjem) koja je doživjela praizvedbu u banjalučkom teatru 14. februara 1940. godine (redatelj Dragan Јovanović, autor muzike Јarko Pleciti, dirigent Ivan Dominis).
Zapis o ovome ostavio nam je i banjalučki publicista Aleksander-Aco Ravlić, koji u svojim "Banjalučkim povijesnim listićima 1" navodi i verziju banjalučkog glumca, legendarnog Muhameda Ćejvana, pjevača sevdalinki urezanih (druge decenije 20. vijeka) na gramofonske ploče recentne ton- kuće "Polydor").
Prema kazivanju Muhameda Ćejvana, DŽafer-begovica se (sredinom 19. vijeka), zapravo, zaljubila u stanovitog, naočitog, ali uvijek bespraricom pritisnutog momka imenom Pilale s nadomkom "kokuz " (siromašak).
U novije vrijeme se pojavila još jedna verzija nastanke pjesme, koju je je objavila Safeta Biševac iz Bosanske Gradiške. Po ovoj verziji se u pjesmi govori o Džafer-begu Malkoč.
Istorijski izvori kažu da je Džafer-beg bio prvi poznati kapetan Gradiške kapetanije, a i tvrđave na obali Save, koja je dobila turski naziv Berbir. Zbog fizičke sigurnosti, a da bi bili udaljeni od graničnog pojasa na Savi, gdje se često ratovalo, neke familije, pa i Malkoči, živjele su južnije u unutrašnjosti Pašaluka, pa i u nedalekoj Banjaluci.
Malkoči su bili nadaleko poznati kao neustrašivi ratnici i vojskovođe, uspešno su u ratnim pohodima osvajali nove teritorije. Za vreme jednog takvog pohoda 1560. godine, poginuo je gradiški kapetan Džafer-beg. Džafer-beg i otac mu Malkoč-beg su bili ukopani u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjaluci.
Iza Džafer-bega je ostala mlada kaduna-begovica. Džafer-beg je bio oženjen ćerkom velikog vezira Rustem-paše, a unukom Sultana Sulejmana. Smatra se da je tada ispevana i pomenuta sevdalinka, koja je i danas rado slušana.
Tako je Sultanova unuka, Džafer-bega kaduna, ostala u pamćenju mnogih generacija kroz stihove ove pjesme:
Otkako je Banja Luka postala
Haj otkako je Banja Luka postala
aman, aman, postala
haj nije ljepša udovica ostala
aman, aman, ostala
haj nije ljepša udovica ostala
aman, aman, ostala.
Haj kao što je Džafer-bega kaduna
aman, aman, kaduna
haj nju zaprosi sarajevski kadija
aman, aman, kadija
haj on je prosi a ona se ponosi
aman, aman, ponosi.
Haj ona nešće sarajevskog kadiju
aman, aman, kadiju
haj ona hoće banjalučkog deliju
aman, aman, deliju
haj ona hoće banjalučkog deliju
aman, aman, deliju.
Tako je Sultanova unuka, Džafer-bega kaduna, ostala u pamćenju mnogih generacija kroz stihove ove pjesme:
Otkako je Banja Luka postala
Haj otkako je Banja Luka postala
aman, aman, postala
haj nije ljepša udovica ostala
aman, aman, ostala
haj nije ljepša udovica ostala
aman, aman, ostala.
Haj kao što je Džafer-bega kaduna
aman, aman, kaduna
haj nju zaprosi sarajevski kadija
aman, aman, kadija
haj on je prosi a ona se ponosi
aman, aman, ponosi.
Haj ona nešće sarajevskog kadiju
aman, aman, kadiju
haj ona hoće banjalučkog deliju
aman, aman, deliju
haj ona hoće banjalučkog deliju
aman, aman, deliju.
Nema komentara:
Objavi komentar