Braća Morići

Braća Morići, u Sarajevu sigurno nisu nepoznanica. Lijepa bašta, hlad i ona kaldrma u Morića hanu donekle su doprinjeli tome, ali svakako i sevdalinka koja priča priču o Morićima.

Pjesma o Morićima prevedena je na francuski jezik od strane Renea Pletira, i italijanski od strane Vita Marpirga, Marunovića i Petranovića. Sve verzije svode se otprilike na isto. Neizmjerna tuga, kao i odnosi između glavnih junaka, braće Morića i njihove majke. Naime, tih godina (1747.) u Sarajevu se počinje osjećati bunt na vlast i odnose naspram običnog građanstva.

Bašeskija navodi da : "U tom  vremenu nije se poštivao ni paša, ni zapovijednik, ni  kadija, pa čak ni ulema, no su se ajani i bašeskije  stali miješati u upravne poslove, tobož da štite narod  od pašinskih nasilja, i da ne  daju pristupa mubaširima, te su po svoj Bosni uvrstili  malo i veliko, kao i neke serhadlije, dapače i neke  kapetane u jeničare i pod imenom jagmurluk akče sakupili u narodu silu novaca."

Po predaji zavadili su se u Sarajevu Morići i Halilbašići, a njihove pristaše borili su se  kao dvije neprijateljske vojske. Ovi nemiri dojadili su Sarajlijama (prije svega trgovcima) i nekoliko se trgovaca sporazumilo sa gradskim  zapovjednikom Mehmedagom, te prevarom dozovu u  agin konak bašeskiju desetoga odjela Sari Murata te  ga zatvore i pogube. To se desilo 4. marta 1757. godine. Kada su to čule pristalice Sari Murata, navali su u konak i ubili šest trgovaca. Građani, koji su se zgražali nad ubojstvom  onih trgovaca, sakupe se sutradan i pohvataju kolovođe -  njih 23 - i odvedu u grad (tvrđavu). U tvrđavi su svi ubijeni. Među njima bili su  i dva brata Morića: Hadži Mehmedaga (Pašo) i Ibrahimaga.

Jedino je njima neko uzidao spomen ploču u zid dvorišta Vekilharčove džamije, koja i danas stoji, a natpis na njoj u prijevodu glasi:

"Braći Morićima, Hadži Mehmedu i Ibrahimagi, puhnuo je iznenada smrtni i gorki vjetar  te obojicu usmrti za čas. Ostaviše majku punu  žalosti, a njima neka Bog učini milost. S jednim  uzdahom napisa se datum. - Njima bi vječita pogibija 1170."

Hadžijska (Vekil Harčova) džamija nalazi se između ulica Toplik i Veliki Alifakovac na lijevoj obali rijeke Miljacke, u blizini Šeher-ćehajinog mosta. Danas ovaj dio grada pripada opštini Stari grad, Sarajevo, i čuva jednu priču koja je vremenom postala legenda i opjevana u pjesmi od strane mnogih pjevača. Jedna od najboljih izvedbi je ona od Safeta Isovića:

Braća Morići

Ferman stiže iz Stambola
Buruntija iz Travnika
Da uhvate dva hrabra mladića
Dva mladića, dva brata Morića.

Petak lijepi osvanuo
Nad šeherom silnim
Dva Morića, dva Pašića
džumu klanjali
U džamiji Hadžimagribiji.

Uhvatiše dva Morića
Pa ih vode niz Sarače
Pa ih vode uz strme Kovače
U tvrđavu da ih zadave.

Kad to čula pašinica, majka Morića
Da joj vode dva njena mladića
Iz halvata kule bijele, leti, grli noge
I u ruke ljubi pašu saraj'skog brata rođenog.

Pusti meni dva moja mladića
Dva mladića, dva moja Morića
Dat ću tebi ključe i harače
Dat ću harač za sedam godina
Otkada se gradila bijela tabija.

Kada su ih davit' stali
Morići su zapjevali
Sarajevo, široko si
Oj tvrđavo, mračna li si
Sultan care, proklet li si
Kad ti sablja pravdu kroji
Na zulumu carstvo stoji.

Aj, ne prestaše paše i veziri
Bosnu moju niko ne umiri

Pripremila: Elvira Leka, Furaj.ba
izvor: Mula-Mustafa Baseskija, Hamdija Kresevljakovic