Hanka (i Rade)

Nema meraka ni sevdaha bez pjesme o Hanki. Ovo je priča o Hanki Korjenić iz Čajniča o kojoj je ispjevana pjesma.

Jedne večeri, vraćajući se iz kafane, Rade Jovanović je na ulici sreo staricu, prisjetio se ljepotice koju je volio, pa je uz flašu rakije napisao pjesmu "Kad sretneš Hanku" koju je kasnije otpjevao Safet Isović, prisjeća se pjesnikova supruga Vukica:

- Jeste, bolan, sve je vazda istina: dva boema i jarana, i jedna dama vazda sumnjivog morala, glavni su protagonisti romantične bosanske priče, koja se davno završila, ali koja još živi u Bosni, kao najljepši trag vremena meraka, sevdaha i raje.

Pjesnik Rade Jovanović iz Goražda, pjevač Safet Isović iz Sarajeva i konobarica i zavodnica Hanka - Hana Korjenić iz Čajniča odavno su se preselili u nebeske kafane, ali zato njihova pjesma "Kad sretneš Hanku" još živi ne samo u Bosni, već svuda po svijetu gde su razne nevolje odvele meraklije koji su bar jednom iskapili pivu uz, mnogi tvrde, najbolju ikad ispjevanu bosansku sevdalinku.
 
I zaista, mnogima zaprište obrazi od rumenila kad odnekle čuju šta su sve momci radili zbog Hanke:

 Zbog nje je Zijo danima pio
 Zbog nje je Salko u vodu skak'o
 Zbog nje je Ibro hapsane rib'o
 Zbog nje je Bego u mezar leg'o
 Zbog nje su mnogi parali srca
 Zbog nje se lila momačka krvca...

Duga je to priča o tome kako se goraždanski pjesnik Rade Jovanoć zaljubio u Hanku, napisao joj pjesmu i mnogo godina kasnije poklonio je prijatelju Safetu, a ovaj sa njom osvojio Bosnu i ostatak Juge, pa kako je poslije, kad je Rade umro, Safet nosio njegov kovčeg, a za njim put goraždanskog groblja Kolijevke išlo još 15.000 Srba i Bošnjaka.

Volio je Sabrija Korjenić što mu je ćerka Hanka postala lejpotica, što su svi momci iz Čajniča s večeri bili na ulici da je vide u šetnji... Ali, malo kasnije, kad se Hana preselila u kafane, pa još kad je počela s pjesmom drugovati i momačka srca ranjavati, Sabrija se grdno razočarao. Hanka je svojom ljepotom, stasom i glasom osvajala Čajničane, mnogi momci zbog neuzvraćene ljubavi dižu ruku na sebe, pa je čajnički šeret Latif Moćević prozvao Carica. Krenuli su i momci iz obližnjeg Goražda, Foče, pa čak i iz Višegrada da vide tu zanosnu ljepoticu. Vidjevši da je đavo odnio šalu, da su zbog njegove kćerke i glave počele padati, Sabrija je uhvatio Hanu pod ruku, odveo je u Sarajevo i udao za bogatog trgovca iz čuvene familije Užičanin.

Jedne kasne večeri, s kraja šezdesetih, vraćajući iz neke goraždanske kafane, pjesnik Rade Jovanović je uzeo olovku i otvorio flašu rakije... Sutradan ujutro, njegova supruga Vukica zatekla je na stolu praznu flašu i list papira na kome je bila pjesma sa nekoliko stihova.

- Kao i svi muškarci u Goraždu i Čajniču, i moj Rade bio je svojevremeno lud za tom Hankom. Jedne večeri, pri povratku kući, sreo je na ulici neku staricu, nešto mu se tu pomiješalo, pa je uzeo olovku i počeo da piše. Nekoliko godina kasnije čula sam na radiju Safeta Isovića kako pjeva: "Kad sretneš Hanku, sijedu baku, u mahali, u sokaku" - pričala mi je Vukica i zavjerenički otkrila: - Vjeruj ti meni, naći će oni gore njihovu Hanku! Ne znaš ti njih - reče mi Vukica dok smo jednog vrelog avgustovskog dana išli prema groblju Kolijevke da se poklonimo Radetu.

Safet Isović je prvi put otpjevao "Hanku" na Beogradskom saboru 1973. Mnogi novinari su tada zapisali da je publika u Domu sindikata dugo protestovala što je žiri "Hanki" i Safetu dodijelio tek treću nagradu. Međutim, ono što žiri nije učinio, učinili su kasnije ljubitelji sevdalniki, pa je "Hanka" postala hit nad hitovima.

Sedam godina kasnije muzički kritičari bivše Jugoslavije su u anketi Radio Beograda sevdalinku "Hanku" proglasili narodnom pesmom decenije. A jednog aprilskog dana, dok su hiljade Goraždana ispraćale na večni počinak Radeta Jovanovića, čulo se da je Hanka hit veka u Bosni.

"Hanka" i "Građanin Kejn"

Poznati sarajevski novinar Vehid Gunić jednom je napisao: "Ono što je za svetsku kinematografiju film 'Građanin Kejn, to je pesma 'Kad sretneš Hanku za narodnu muziku. U Čajniču se i danas priča šta su sve neki momci radili zbog neuzvraćane Hankine ljubavi. Kažu da su nekog Ibru skinuli s konopca, da je neki Milija nekog Iliju udario sjekirom posred glave, da su mnogi brakovi rasturani, da su neke ljubomorne žene čekale Hanku noću u sokaku.

Jablani se povijaju

Na groblju Kolijevke iznad Goražda, one iste 1986. godine, kad je sahranjen Rade, pored njegove grobnice posađena su dva jablana. Oni su danas ogromni i na svakom vihoru se povijaju, kao u jednoj od njegovih najljepših pjesama "Jablani se povijaju". Ta dva jablana pored grobnice jednog od najvećih bosanskih boema su i jedina dva drveta u okolini koje tokom rata Srbi i Muslimani nisu posjekli sekirama ili pokosili granatama.

Kad sretneš Hanku   

Kad sretneš Hanku, sijedu baku,

u mahali, u sokaku,

selami je, pozdravi je,

jer znaj da je vila bila.

 

Zbog nje je Zijo danima pio,

zbog nje je Salko u vodu skak'o,

zbog nje je Ibro hapsane rib'o,

zbog nje je Bego u mezar leg'o.

Zbog nje su noži parali srca,

zbog nje se lila momačka krvca.

 

Hvališe ljudi ljepotu njenu

i pjesnici za nju znaše,

tu, nekada, divnu ženu,

i sazlije opjevaše.

 

Nigdje još ne bi takvoga stasa,

Nit ljepših usta, umilnog glasa,

od pjesme njene, slavuj umukne,

od puste želje, srce da pukne.

Takva je bila zanosna Hanka,

najljepša djeva iz mog sokaka.

 

Godine burne odniješe mladost,

k'o vjetrovi list sa gore,

u očima gasnu radost,

divno lice skriše bore.

 

Leđa se svila, drhtave ruke,

u stare Hanke, sirote, puke,

protkani tugom prolaze dani,

sjećaju srce na sevdah rani.

Sjećanja draga tiho se gase,

a pusta mladost ne vraća se.

Sjećanja draga tiho se gase,

a pusta mladost ne vraća se.