Enver i Frida

Ovo je priča o velikoj ljubavi Envera Šiljka i Fride Laufer, dvoje hrabrih ljudi koji su se voljeli u okrutno vrijeme i umrli na početku svoje mladosti.

Enver Šiljak se rodio 1919. godine u Bosanskoj Gradišci a Frida Laufer 1920. godine u Tuzli. Enver Šiljak je u Tuzlu došao 1939. godine i zaposlio se kao službenik u Fabrici soli Tuzla, gdje je radila i Frida Laufer.  Enver Šiljak je bio student prava, profesionalni muzičar i šef SKOJ-a za sjeveroistočnu Bosnu. On i Frida su postali poznati tuzlanski zaljubljeni par, čiji su brak onemogućili okupacija i fašistički progon.

Od 4. jula 1941. godine njihova imena su na potjernici objavljenoj od strane fašističkog režima. Rukovodstvo NOP-a Tuzle, na osnovu odluke o ustanku od 4. jula 1941. donijelo je, 17. jula, odluku o odlasku u okolinu Tuzle, radi formiranja partizanskih jedinica za oružanu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. Tom prilikom dogovoreno je da Frida Laufer ne ide u partizane, nego da nastavi sa ilegalnim radom u Doboju.

Enver Šiljak je želio da svoju djevojku Fridu Laufer, sutradan, 18. jula, lično doprati do Doboja i da se nakon toga pridruži partizanima na Majevici. Enver i Frida su proveli noć u skrovištu na Drežniku. U rano jutro 18. 7. 1941. fašisti su ih zarobili. Zajedno su saslušavani i mučeni u zatvoru "Štok". Bez obzira na strašnu torturu, nikoga nisu odali. Odbili su i posljednju ponudu da progovore, saopšte imena svojih saboraca i prežive. Zato su fašisti Fridu Laufer 18. 8. iz Tuzle odveli u logor u Krušćicu, pa u sabirni logor u Gospiću, a zatim u logor Lobograd kod Zagreba. Iz Lobograda je, zajedno sa tek rođenim djetetom, deportirana u Jasenovac.

Enveru Šiljku je sudio prijeki ustaški sud u Tuzli. Enver je stalno poricao krivicu svojih drugova, a isticao svoju. Sa gnušanjem je odbijao svaku ponudu da oda bilo koga od svojih drugova i tako preživi. Ustaški sud je Envera Šiljka 5. septembra 1941. godine osudio  na smrt. Fašisti su presudu izvršili istog dana! Dok su, u lance vezanog Envera, ustaše kroz hodnike zatvora vodile na strijeljanje, on je svojoj Fridi glasno pjevao pjesmu "Jel' ti žao što se rastajemo".

U konc logoru je Frida Laufer rodila Enverovo dijete. Na popisu žrtava iz Jasenovca imena su i Fride Laufer, kćeri Jozefa, i njenog i Enverovog djeteta. U formularu je u rubrici prezime navedeno: Šiljak, u rubrici ime oca: Enver. U rubrici u koju se upisuje ime, zapisano je: dijete.  Frida Laufer je sestri iz konc logora poslala dvije dopisnice. U posljednjoj dopisnici, od 9. maja 1942. godine, ona pita: Znate li nešto za mog dečka? Dakle, sve do svoje i smrti svoga djeteta, Frida Laufer nije znala da je otac njenog djeteta, Enver Šiljak, ubijen nekoliko mjeseci prije.

Oktobra 2010. godine, u čast Fride Laufer i Envera Šiljka, jedan most u zapadnom dijelu Tuzle je nazvan "Most narodnog heroja Envera Šiljka i Fride Laufer" mada ga popularno nazivaju i "Most ljubavi". Odmah nakon otvaranja ovog, tada novoizgrađenog mosta, mladi su počeli zaključavati katance za ogradu mosta i ključeve bacati u Jalu.

DEPO produkcija, Sarajevodisk, RTV 7 Tuzla i Halid Bešlić su shvatili da bi ovu veliku ljubavnu i ratnu dramu dvoje istaknutih antifašista trebalo ovjekovječiti snimanjem obrade pjesme, koju je pred pogubljenje pjevao narodni heroj Enver Šiljak - i snimili su ovaj muzički videospot:

Je l' ti žao što se rastajemo

Je l' ti žao što se rastajemo
 aj, je l' ti žao što se rastajemo
rastajemo, a ne sastajemo
aj, rastajemo, a ne sastajemo.

Jest' mi žao i duša me boli
aj, jest' mi žao i duša me boli.

Proklet bio ko nas rastavio
aj, proklet bio ko nas rastavio
i umr'jeću, prežalit' te neću
aj, i umr'jeću, prežalit' te neću.

(izvor: http://www.depo.ba)