Ulica Karađozbega u Mostaru se od ulice Fejića kod Karađozbegove džamije odvaja desno i jedna je od najkraćih mostarskih ulica. S desne strane se uzdiže zid oko dvorišta Karađozbegove džamije a s lijeve strane je jedna zgrada, jedina u toj ulici.
U toj zgradi su živjeli i djed i nena Adnana Pintula, Edhem i Hasnija.
Adnan je rođen u Mostaru i još kao dječak je počeo svoju muzičku karijeru. Prvo kao učesnik muzičkog festivala "Mali šlager sezone" sa pjesmom "Sanja i žvaka". Nakon toga postaje član ansambla "Mostarske kiše".
Za grupu Indexi, Adnan je 1987. godine napisao tekst za pjesmu "Ulica Karađozbega". Tekst je posvetio djedu Edhemu i neni Hasniji. Pjesma je izvedena na festivalu Zagreb, 1987.godine i osvojila je prvu nagradu publike.
Dan-danas ova pjesma slovi kao jedna od najljepših bosanskohercegovačkih balada i muzičko je svjedočanstvo kako i koliko jedan unuk može voljeti svog djeda i svoju nenu.
Ulica Karađozbega
(izvedba Adnan Pintul / Marko Govorčin)
Prolaze satima sjećanja kroz ponoći
Ulicom koračaju stihovi što ostaju bez pomoći.
Daj da otplačem, pa da postoje
I da bude njih kad me ne bude
Iz čega se smrti sastoje?
Čije li su tako teške presude?
Biva se da te nema više
Zbiva se dok te neko najedanput ne izbriše
A u ulici Karađozbega,
sa noćnim mirom i bez njega
miris dunja čeka pred vratima
i srce mi se otima
Na mjestu tom gdje sam sanjao
Šta će biti kad se desi to što jest
I kad se ne bude niko javljao
Na dvadesetjedan šestošesnaest
Daj da otplačem, pa da postoje
I da bude njih kad me ne bude
Iz čega se smrti sastoje?
Čije li su tako teške presude?
Biva se da te nema više
Zbiva se dok te neko najedanput ne izbriše
A u ulici Karađozbega,
sa noćnim mirom i bez njega
miris dunja čeka pred vratima
i srce mi se otima
Nema komentara:
Objavi komentar