Put putuje Latif-aga

Već duže od stotinu godina se u Bosni i Hercegovini, a i šire, pjeva poznata sevdalinka "Put putuje Latif-aga". Tekst pjesme je 1954.godine zabilježio etnomuzikolog Vlado Milošević prema pjevanju Mehmedalije Selmana iz Banje Luke. Malo je poznato da su likovi i događaji o kojima govori ova pjesma zaista i postojali.

O osobama koji se pominju u toj sevdalinci su važne informacije prije nekoliko godina dali Latif-agin unuk - Irfan Tetarić, nastavnik istorije i bivši direktor osnovne škole u Čelincu, te Sulejmanov rođak - prof. Mehmed Medo Selman, poznati banjalučki pedagog koji je svoje službovanje završio u osnovnoj školi "Kasim Hadžić" u Banjaluci.

Za vrijeme austrougarske vladavine, u Donjim Sitarima kod Banja Luke živjela je trgovačka porodica Latifa Tetarića. Latif-aga je rođen daleke 1884. godine. Abdurahman, djed Latif-age, a i otac Asim bili su trgovci. U austro-ugarskom periodu Latif-aga je završio trgovačku akademiju. U Čelincu je prvo imao pilanu gdje se rezala građa. Kada je prodao pilanu onda je imao pekaru, kafanu, trgovinu mješovite robe, mesnicu i brijačnicu. U to vrijeme su mladići iz Bosne služili vojsku u Grazu i kada je Latif-aga došao tamo dobio je i čin narednika.

U porodici Latifa Tetarića bila je pored brata Naila i sestra Habiba, sa kojom se oženio Mujaga Selman, nadglednik imanja ili subaša u selima kod Banja Luke. Bratić Mujage je bio hafiz Ahmet ef. Selman iz Gornje Stupnice. Ahmet je imao sina Sulejmana. Sulejman Selman i Latif-aga Tetarić su se često družili. 
Kada je Sulejman odrastao, uzeše ga u vojsku za vrijeme austrougarske vladavine. Bio je, kažu, dobar vojnik, završio artiljerijsku školu i dobio čin podoficira. Ostao je u austrougarskoj vojsci sve do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Kada je skinuo uniformu, Sulejman se nastavio družiti sa Latif-agom, pjevajući i teferičeći pored Vrbasa ali i po baščedžicima i kafanicama Male čaršije i Kul-mahale... 

Kada je Austrougarska monarhija anektirala Bosnu i Hercegovinu 1908, došlo je do bunta bošnjačko-muslimanskog naroda. Mnogi su hteli da se isele u Tursku, ali je odlučeno da se u nju uputi delegacija, koju je predvodio Latif-aga Tetarić. U delegaciji je bio i njegov prijatelj, jaran Sulejman Selman.

Latif-aga se iz Turske vratio u svoju Bosnu, a njegov jaran Sulejman je odlučio ostati i služiti tursku vojsku na utvrdama Dardanela kao komandir u artiljeriji. Oženio se tamo i stvorio porodicu, a poslije Prvog svjetskog rata rata se bavio trgovinom, da bi kasnije postao vlasnik tvornice za proizvodnju posuđa za domaćinstvo. Na svakoj posudi, tavi, šerpi i tepsiji-demirliji bio je utisnut znak firme sa imenom i prezimenom vlasnika, Sulejmana Selmana.

Latif-aga je po povratku iz Turske odigrao važnu ulogu ne samo u Banja Luci nego i širom Bosanske Krajine. Njegove priče su puno uticale na to da se stanovništvo ne iseljava. Ljudi su vjerovali Latif-agi. Nakon toga je bilo samo još pojedinačnih slučajeva da se neke porodice odsele u Tursku. 

Ne zna se pouzdano da li je pjesma "Put putuje Latif-aga" nastala neposredno prije, tokom ili nakon putovanja u Tursku. Prema kazivanjima Irfana Tetarića i Mehmeda Selmana, pjesma je najvjerovatnije nastala neposredno prije putovanja u Tursku, tokom jednog od akšamluka kraj Vrbasa, dvojica prijatelja-jarana, Latif-age i Sulejmana. Ova pjesma je u rangu pjesme "Ostajte ovde" Alekse Šantića. Pjesma "Put putuje..." nije samo sevdalinka, već i patriotska pjesma, koja je odigrala značajnu ulogu u odvraćanju Bošnjaka-muslimana da se isele iz Bosne. 

Međutim, počeo je Prvi svjetski rat, mobilizacija i komplet banjalučka regimenta u kojoj je bio i Latif-aga je upućena na istočni front. Banjalučani su se dogovorili da se predaju Rusima.
Latif-aga je nakon predaje Rusima dobio da radi kao trgovac u prodavnici hljeba. Učestvovao je 1917. godine u Februarskoj revoluciji, u Oktobarskoj kao i u građanskom ratu u Rusiji. Vratio se u Čelinac 1922. godine. Kada se vratio nastavio je s razvojem dućana.

Bio je poznat u cijelom Čelincu, jer je tada imao 15 trgovina. Bio je poznat i po tome što je robu davao i na veresiju. Bio je human. Sačuvana je knjiga u kojoj su imena ljudi kojima je Latif-aga davao robu na veresiju. U njoj je oko 80 odsto Srba, što govori o dobrodušnosti Latif-age. Nije gledao na nacionalnost. Za njega su bile najvažnije dvije osobine: kakav je neko čovjek i kakav je radnik.

Latif-aga je od posljedica zapetljaja crijeva umro 1957. godine u Čelincu, gdje je i sahranjen. 

Potomci Latif-age će i dalje živjeti u Banja Luci, jer pored njegovog unuka Irfana tamo danas živi i praunuk Muamer koji će nastaviti s tradicijom ove porodice. A pjesma "Put putuje…" o Latif-agi Tetariću i njegovom jaranu, Sulejmanu Selmanu, živjeće vječno! 

Nostalgija, sadržana uovoj pjesmi, koja mori i koja će još da mori generacije Bosanaca i Hercegovaca, sadržana je u onom neizrečenom. Latif-aga pita jarana Sulejmana: "...je l' ti žao Banja Luke, banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka?", a Sulejman ništa ne govori. Pitanje je postavljeno, ali odgovora nema, jer je istovremeno i očigledan i nemoguć. Nostalgija je sadržana u odsustvu tog odgovora - kad bi Sulejman počeo odgovarati, sve ono čega bi njemu i Latif-agi bilo žao ne bi moglo zglave stati u jednu pjesmu. A i ko može zaista opisati akšamluk kraj Vrbasa? (Uzgred budi rečeno, akšamluk je vjerovatno najljepša riječ u bosanskom jeziku.) To što se pjesma završava pitanjem koje visi evo već nekoliko stoljeća, čini da je sve izvan pjesme natopljeno žalom. Latif-aga i Sulejman su u nigdini, zatočeni u putu, a Banja Luka je negdje daleko izvan pjesme. Ostalo je samo beskonačno, besputno ponavljanje istog pitanja i tragična nemogućnost odgovora…

Put putuje Latif-aga

Put putuje Latif-aga
sa jaranom Sulejmanom.

Progovara Latif-aga:
"Moj jarane, Sulejmane,
je l' ti žao Banja Luke,
banjalučkih teferiča,
kraj Vrbasa akšamluka?

I tekije Hadž-kadića,
i jalije Tetarića,
i pobrđa Đumišića,
Kul-mahale Dervišića,
lijepe Fate Maglajlića?"


Barcelona Gipsy balKan Orchestra 
  bend osnovan 2012.godine čine:
  Sandra Sangiao (vocals, Španija), 
  Robindro Nikolic (clarinet, 2010-15, Španija), 
  Mattia Schirosa (accordion, Italija), 
  Julien Chanal (guitar, Francuska), 
  Ivan Kovačević (double bass, Srbija), 
  Stelios Togias (darbuka, bendir, cajón, davul, riq, tzouras, Grčka), 
  Juan Carlos Buchan (double bass, Španija), 
  Vroni Schnattinger (violin Njemačka), 
  Joaquín Sánchez (clarinet, kaval, flute, Španija), 
  Oleksandr Sora (violin, Ukrajina)

izvori:
  https://www.klix.ba/vijesti/bih/unuk-latif-age-sevdalinka-put-putuje-latif-aga-je-nasa-himna/150221019
  http://www.bosnafolk.com/banjalucka/mejdan.php
  https://pescanik.net/sulejmanov-odgovor/
  http://www.politika.rs/sr/clanak/210713/Cuvar-uspomena-na-Latif-agu

Akšamluk je imenica nastala izvođenjem od riječi akšam - imenica muškog roda (turski-perzijski), a označava predvečerje kao i četvrtu po redu muslimansku molitvu. Međutim, riječ akšamluk poprimila je posve drugo značenje koje nema veze sa molitvom ili vjerom, čak naprotiv. Akšamluk u bosanskom jeziku označava večernja druženja uz jela, koja nisu iz fast-fooda, i polagano pijuckanje alkohola, najčešće domaće rakije. Akšamluk nikad ne traje do zore i ne uključuje teme koje će dovesti do svađe ili tuče. Za ovakvu vrstu druženja u našem jeziku nije postojao odgovarajući pojam. 
(Sabina Krivdić – Ajdin, Protiv pretjerivanja i nametanja, Visoko.co.ba, 17.1.2011)

    Irfan Tetarić

   prof. Mehmed Medo Selman